Rječnik kemijskih pojmova

ebulioskopska konstanta
	Ebulioskopska konstanta (Eb) ili molalno povišenje vrelišta je povišenje vrelišta određenog otapala kada je u 1 kg tog otapala otopljen 1 mol neke tvari. Povišenje vrelišta razmjerno je molalitetu otopljene tvari ΔTb = Eb b
EDTA
	Etilendiamintetraoctena kiselina ili skraćeno EDTA (Ethylenediaminetetraacetic acid) je heksadentantni ligand koji je najčešći reagens u kompleksometrijskoj titraciji.
egzotermna reakcija
	Egzotermne reakcije su one kod kojih se oslobađa toplina i njima pogoduje sniženje temperature. Ako je reakcija u jednom smjeru egzotermna u suprotnom je endotermna.
ekologija
	Ekologija je znanost koja proučava odnos čovjeka prema okolini.
eksikator
	Eksikator je staklena posuda sa suhom atmosferom zbog prisustva nekog sredstva koje upija vlagu. Upotrebljavaju se za čuvanje uzoraka, reagensa ili taloga od vlage iz zraka. Kao sredstvo za sušenje obično se koristi bezvodni kalcij-klorid (CaCl2).
ekstrakcija
	Kada se otopina neke tvari u jednom otapalu dovede u kontakt s drugim otapalom koje se ne miješa s prvim, otopljena tvar će se zbog različite topljivosti raspodijeliti između njih. Ekstrakcija je efikasna i brza metoda razdvajanja i koncentriranja tvari. Ekstrakciju je bolje izvesti više puta (4-5) s manjom količinom otapala u kojem se tvar bolje otapa.
električna otpornost
	Električna otpornost (ρ) ili specifični otpor je karakteristična konstanta za svaki materijal. Za vodič jednoličnog profila s površinom A i duljinom L i čiji otpor je R električna otpornost je dana izrazom Jedinica za električnu otpornost je Ω m.
električni otpor
	Električni otpor bilo kojeg vodiča ovisi o njegovoj dužini (l), poprečnom presjeku (A) i električnoj otpornosti (ρ).
elektrode drugog reda
	Elektrode drugog reda su metalne elektrode čiji je potencijal proporcionalan logaritmu koncentracije (točnije aktiviteta) aniona koji tvori netopljivi spoj ili kompleks s kationom izvedenim iz metala elektrode.
elektrode prvog reda
	Elektrode prvog reda su metalne elektrode čiji je potencijal proporcionalan s logaritmom koncentracije (točnije aktiviteta) kationa koji je izveden iz metala elektrode.
elektrodijaliza
	Elektrodijaliza je postupak dijalize ubrzan djelovanjem električnog polja. Dijalizator je podjeljen u tri dijela. Koloidna otopina teče kroz srednji odjeljak, između dviju membrana za dijalizu, a elektrode su smještene u pokrajne odjeljke s čistim otapalom. Pod utjecajem električnog polja pozitivni ioni putovat će prema katodi (negativnoj elektrodi), a negativni ioni prema anodi (pozitivnoj elektrodi), čime se ubrzava putovanje iona kroz membranu.
elektrodni potencijal
	Elektrodni potencijal je potencijal elektrokemijske ćelije u kojoj je ispitivana elektroda spojena kao katoda a standardna vodikova elektroda (E = 0.000 V) kao anoda. Na katodi se uvijek događa redukcija a na anodi oksidacija. Elektrodni potencijal je po definiciji redukcijski potencijal. Prema IUPAC-ovom dogovoru, izraz elektrodni potencijal namijenjen je isključivo za polureakcije napisane kao redukcije. Predznak elektrodnog potencijala određen je predznakom dotičnog polučlanka spojenog sa standardnom vodikovom elektrodom. Pozitivni predznak upućuje na to da je reakcija spontana u odnosu prema standardnoj vodikovoj elektrodi, tj da se polučlanak spontano ponaša kao katoda. Članak za mjerenje elektrodnog potencijala sastoji se od standardne vodikove elektrode (dogovorno se piše lijevo) H2(g) 2H+(aq) + 2e- i elektrode ispitivanog redoks sustava (dogovorno se piše desno) Zn2+(aq) + 2e- Zn(s) i može se shematski napisati kao Pt(s)|H2(g)|H+(aq)||Zn2+(aq)|Zn(s) Elektromotorna sila (e.m.f.) ispitivanog redoks sustava jednaka je e.m.f. = Edesna - Elijeva Dogovorno je uzeto da je pri p(H2) = 101325 Pa i a(H+) = 1.00, potencijal vodikove elektrode jednak je 0.000 V pri svim temperaturama. Posljedica takve definicije je da se ukupni potencijal svakoga galvanskog članka koji sadrži standardnu vodikovu elektrodu pripisuje drugoj elektrodi e.m.f. = E(Zn2+/Zn)
elektroforeza
	Elektroforeza je tehnika za analizu i separaciju koloida, temeljena na putovanju koloidnih iona pod utjecajem električnog polja. Pozitivne koloidne čestice putovat će prema katodi (negativnoj elektrodi), a negativne prema anodi (pozitivnoj elektrodi). Brzina migracije ovisit će o jakosti polja, naboju čestice i drugim faktorima, kao što su veličina i oblik koloidne čestice. Veoma značajna je primjena elektroforeze u proučavanju bjelančevina (proteina), gdje se podešavanjem kiselosti otopine može kontrolirati brzina i smjer putovanja bjelančevine.
elektrogravimetrija
	Elektrogravimetrija je metoda kvantitativne analize koja se temelji na porastu mase katode redukcijom metalnog iona iz otopine. Vaganjem katode prije i poslije elektrolize dobije se cjelokupna količina prisutnog metalnog iona u otopini.
elektrokemijski niz
	Elektrokemijski niz su kemijski elementi složeni po svom standardnom elektrodnom potencijalu. Dogovorno je uzeto da je potencijal standardne vodikove elektrode H+(aq) + e- 1/2H2(g) jednak nuli pri svim temperaturama. Elektrodni potencijal po definiciji je redukcijski potencijal. Što je negativniji standardni elektrodni potencijal to je metal elektropozitivniji, i može reducirati manje elektropozitivne elemente (elemente ispod sebe u elektrokemijskom nizu).
elektroliti
	Elektroliti su tvari koje, kada su rastaljene ili otopljene u vodi, provode električnu struju. Taljenjem ili otapanjem disociraju na električki nabijene čestice (ione) koji provode električnu struju. Pri prolazu električne struje dolazi do prijenosa materije. Pozitivno nabijene čestice (kationi) putuju prema negativnom polu (katodi) a negativno nabijene čestice (anioni) putuju prema pozitivnom polu (anodi). Ovisno o tome kako provode električnu struju tvari možemo podijeliti na jake elektrolite, slabe elektrolite i neelektrolite.
elektroliza
	Elektroliza je elektrokemijski proces kod kojeg se uz pomoć vanjskog izvora struje, na elektrodama (katodi i anodi) vrše reakcije oksidacije i redukcije.
elektromagnetski spektar
	Vidi Spektar elektromagnetskog zračenja
elektromotorna sila
	Elektromotorna sila (e.m.f. ili EMF ili EMS) je razlika potencijala između dvije različite elektrode koje su uronjene u isti elektroliti ili između dvije polućelije spojene elektrolitnim mostom.
elektron
	Elektron je 1896 otkrio engleski fizičar J.J. Thompson (1856.-1940.). Elektroni su elementarne čestice s negativnim električnim nabojem od (1.602 189 2 ± 0.000 004 6) × 10-19 C i 1/1837 mase protona, odnosno (9.109 534 ± 0.000 047) × 10-31 kg. Elektroni u atomu su smješteni u sedam ljuski oko jezgre, a maksimalni broj elektrona u svakoj ljusci ograničen je fizikalnim zakonima (2n2). Vanjska ljuska nije uvijek popunjena: natrij ima dva elektrona u prvoj ljusci (2×12 = 2), osam u drugoj (2×22 = 8) i samo jedan u trećoj ljusci (2×32 = 18). Elektron iz vanjske ljuske može prijeći u nepopunjenu ljusku drugog elementa ostavljajući atom pozitivno nabijenim. Valentni elektroni su oni elektroni koji mogu biti zarobljeni od ili dijeljeni s drugim atomom. Elektroni mogu biti izbačeni iz atoma toplinom, svjetlošću, električnom energijom ili bombardiranjem visokoenergetskim česticama. Slobodni elektroni koji se spontano emitiraju raspadom radioaktivnih jezgri nazivaju se β-česticama.
elektronegativnost
	Elektronegativnost je snaga kojom atom pojedinog elementa privlači elektrone. Primjerice, u klorovodiku, atom klora je mnogo negativniji od atoma vodika i molekula je polarna, s negativnim nabojem na atomu klora. Elementi s velikom elektronegativnošću lako tvore negativne ione. L. Pauling je, određivanjem energije kemijske veze, dao svoju skalu relativnih elektronegativnosti. Na toj skali fluor ima najveću elektronegativnost s vrijednošću 4 a francij najmanju s vrijednošću 0.7. Što atom ima veću elektronegativnost, to jače privlači elektrone, a što je veća razlika u elektronegativnosti između elemenata, to je veći stupanj ionskog karaktera veze između njihovih atoma. Kad je razlika u relativnoj elektronegativnosti 1.9, udio je ionskog karaktera veze oko 50%.
elektronska konfiguracija
	Elektronska konfiguracija nam kaže broj elektrona u atomu ili ionu i njihov razmještaj po orbitalama (Vidi Tablica elektronskih konfiguracija elemenata). Struktura i sve zakonitosti u periodnom sustavu ovise o elektronskoj konfiguraciji atoma elemenata. Svojstva elementa uglavnom ovise o elektronskoj konfiguraciji vanjske ljuske. Popunjavanjem nove elektronske ljuske nastaju atomi elemenata slične elektronske konfiguracije kao i u prethodnoj ljuski, što dovodi do periodičnosti svojstava elemenata.
elektronski afinitet
	Elektronski afinitet je promjena energije koja se dešava kada atom, molekula ili radikal primi elektron. Za atom ili molekulu X reakcija se može pisati kao X(g) + e- X- (g) Jedinica za elektronski afinitet je kJ ali se češće izražava u elektronvoltima. Energija ionizacije u istoj skupini opada s porastom atomskog broja, a u istoj periodi raste s porastom atomskog broja.
elektronski spin
	Elektronski spin je vrtnja elektrona oko vlastite osi. Kako je elektron negativno nabijen zbog vrtnje oko vlastite osi ima magnetski moment. Taj mali magnet orijentira se paralelno ili antiparalelno u magnetskom polju. Ove dvije orijentacije imaju različitu energiju i odgovara im kvantni broj spina (s) s vrijednošću 1/2.
elektronvolt
	Elektronvolt (eV) je kinetička energija koju ima elektron kada se ubrza potencijalnom razlikom od jednog volta. Jedan elektronvolt iznosi približno 1.602 177×10-19 J.
elementarna tvar
	Elementarna tvar je jednostavna čista tvar koja se ne može, metodama kemije, dalje rastaviti na jednostavnije tvari.
emulzija
	Emulzije su koloidni sustavi u kojima su sitne kapljice jedne tekućine dispergirane u drugoj tekućini (npr. ulje u vodi ili voda u ulju). Ovakvi sustavi zahtijevaju prisustvo emulgatora koji će stabilizirati dispergirane čestice.
enantiomeri
	Enantiomeri ili optički izomeri su molekule čija se struktura ne može poklopiti, odnosno struktura jedne molekule je slika u ogledalu druge molekule.
endotermna reakcija
	Endotermne reakcije su one kod kojih se toplina apsorbira i njima pogoduje povišenje
energija
	Energija (E, U) je karakteristika sustava koja je definirana kao sposobnost sustava da vrši rad. Jedinica za energiju je džul (J). Unutrašnja energija tijela je zbir potencijalne i kinetičke energije atoma i molekula koji ga sačinjavaju. Potencijalna energija je energija pohranjena unutar tijela ili sustava kao posljedica mjesta, oblika ili stanja (uključuje gravitacijsku, električnu, nuklearnu i kemijsku energiju). Kinetička energija je energija kretanja i za tijelo mase m koje ima brzinu v, iznosi mv2/2. Doprinos kinetičke energije je mnogo veći kod plinova, čije molekule imaju vrlo veliku slobodu kretanje, nego kod tekućina i čvrstih tvari.
energija aktivacije
	Energija aktivacije ili energija aktiviranja reakcije (Ea) je energija koju je potrebno dovesti molekulama da međusobno reagiraju. Da bi molekule kemijski reagirale moraju se sudariti, ali međusobno mogu reagirati samo one molekule koje imaju veću energiju od energije aktiviranja. U kemijskoj kinetici, energija aktivacije je visina potencijalne barijere koja odvaja produkte od reaktanata. Što je energija aktivacije veća, to manji broj molekula može prijeći vrh energetske barijere i reakcija je sporija.
energija ionizacije
	Energija ionizacije je energija potrebna da se elektron ukloni iz atoma. Energija ionizacije je za prvi elektron najmanja i za svaki idući raste jer se elektron sada uklanja s pozitivno nabijenog a ne neutralnog atoma. Energija ionizacije opada u istoj skupini periodnog sustava s porastom atomskog broja elementa, a u istoj periodi raste s porastom atomskog broja.
energija kristalne rešetka
	Energija kristalne rešetka je energija koju je potrebno dovesti po ionskom paru da se ioni sasvim odvojiti od kristalne rešetke pri temperaturi apsolutne nule.
entalpija
	Entalpiju (H) je uveo J.W. Gibbs 1902. kao toplinsku funkciju stanja H = U + pV gdje je U unutrašnja energija sustava, p je tlak a V volumen. U kemijskim reakcijama koje se odvijaju u atmosferi, tlak ostaje konstantan i entalpija reakcije (ΔH) je jednaka ΔH = ΔU + pΔV Za egzotermne reakcije ΔH je negativan.
entropija
	Entropija (S) je termodinamička funkcija koja govori o iskoristivosti toplinske energije. Promjena entropije nekog sustava ovisi samo o početnom i konačnom stanju sustava i definirana je izrazom Ako je sustav izoliran, njegova se entropija neće mijenjati kada se odvija reverzibilnog proces, dok će rasti ako se odvija ireverzibilan (nepovratljiv) proces. Ireverzibilnost procesa mjeri se entropijom Najveću entropiju imaju plinovi a najmanju kristali. Prema tome, entropija se može smatrati mjerom za nered u nekom sustavu. Pri apsolutnoj nuli u savršenom kristalu entropija je jednaka nuli.
enzimi
	Enzimi su biokemijski katalizatori koji po svom sastavu spadaju u grupu globularnih (klupčastih) proteina. Enzimi su specifični katalizatori i svaki enzim katalizira jednu reakciju ili skupinu srodnih reakcija. Molekule koje sudjeluju u reakciji (supstrat) veže se na specifično aktivno mjesto na molekuli enzima stvarajući kratkoživući intermedijer: to jako, ponekad i za faktor 1020 ubrzava reakciju u smjeru nastajanja produkta. Određeni enzim može sudjelovati i u sintezi i u razgradnji određene tvari.
epoksi smole
	Epoksi smole su termostabilni polimeri dobiveni kopolimerizacijom epoksida s fenolima (npr. epiklorhidrina s bisfenolom A). Sadrže etersku vezu (-O-) i tvore čvrstu, umreženu polimernu strukturu. Epoksi smole su žilave, otporne na korozivne kemikalije i imaju dobra dielektrična svojstva. Zbog dobre adhezivnosti upotrebljavaju se u proizvodnji ljepila i lakova. Obično dolaze kao dvokomponentne smjese koja očvrsnu kad se pomiješaju.
erg
	Erg (erg) je stara jedinica energije i rada u CGS sustavu i jednaka je 10-7 J.
ersted
	Ersted (Oe) je stara jedinica jakosti magnetnog polja u cgs sustavu (Oe = 79.57747157 A/m). Ime je dobila po H.C. Oerstedu (1777.-1851.).
esteri
	Esteri su organski spojevi nastali reakcijom između alkohola i kiselina. Esteri nastali reakcijom s karboksilnim kiselinama imaju opću formulu RCOOR'. Ulja i masti su esteri koje sadrže tri esterske skupine.
eteri
	Eteri su organski spojevi opće formule R-O-R. Dva radikala u molekuli etera mogu biti jednaka ili različita. Dobivaju se dehidrogenacijom alkohola sa sulfatnom kiselinom. Eteri su hlapljivi, lakozapaljivi spojevi koji, ako sadrže perokside, mogu eksplodirati pri zagrijavanju. Ime eter često se koristi kao sinonim za etil eter.
Eulerov broj
	Eulerov broj (Eu) je bezdimenzijska veličina koja se upotrebljava u mehanici fluida. Definiran je s gdje je p tlak, ρ gustoća a v je brzina.
eutektik
	Eutektik je čvrsta otopina sastavljena od dviju ili više tvari koja ima niže talište od svake čiste komponente ili bilo koje njihove smjese. Eutektička točka je najniža temperatura na kojoj eutektička smjesa može postojati u tekućoj fazi, i u njoj je sastav tekuće i čvrste faze jednak.

 

A

B

C

D

E

F

G

H

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

T

U

V

X

Z