Rječnik kemijskih pojmova

odmjerna tikvica
	Odmjerne tikvice su staklene boce, kruškastog oblika s dugim uskim vratom i ravnim dnom. Oznaka volumena je fluoridnom kiselinom urezana uokrug vrata da se izbjegne paralaksa (tikvica se namjesti tako ispred očiju da se vidi samo ravna crta). Služe za pripravu točno poznatog volumena otopine uzorka i standardnih otopina reagensa. Na svakoj je tikvici, uz volumen, označena i temperatura na kojoj je tikvica baždarena.
oksidacija
	Kemijske spojeve s kisikom zovemo oksidima, a samu kemijsku reakciju spajanja s kisikom, oksidacijom. Oksidacija nije samo spajanje s kisikom, već se kod oksidacije oksidacijski broj atom povisuje, a kod redukcije snizuje. Svaki proces oksidacije mora pratiti proces redukcije. Zato takve reakcije skraćeno nazivamo redoks reakcijama.
oksidacijski broj
	Atomi mogu u vezu angažirati jedan ili više elektrona. Valenciju atoma, koja proizlazi iz stehiometrijskog odnosa međusobno spojenih atoma, nazivamo stupnjem oksidacije ili oksidacijskim brojem. Oksidacijski broj atoma u elementarnom stanju je nula. Atom veće elektronegativnosti ima negativan, a atom manje elektronegativnosti pozitivan oksidacijski broj.
oksimi
	Oksimi su organski spojevi koji sadrže skupinu R2C=NOH. Dobivaju se kondenzacijom aldehida ili ketona s hidroksilaminom. Oksimi izvedeni od aldehida nazivaju se aldoksimi a oni od ketona ketoksimi.
okso-spojevi
	Okso-spojevi su organski spojevi koji sadrže karbonilnu skupinu, C=O. Izraz obuhvaćati aldehide, karbonske kiseline, ketone, amidi i esteri. Također, anorganski kompleksni spojevi s kisikom kao ligandom.
olefini
	Olefini su acciklički i ciklički ugljikovodici koji imaju jednu ili više dvostrukih veza (izuzev aromatskih spojeva). Olefini uključuju alkene i cikloalkene kao i odgovarajuće poliene.
oligomeri
	Oligomeri su tvari koje se sastoje od višestruko ponavljajućih jedinica niske relativne molekularne mase. Imaju molekule srednje relativne molekularne mase, i za razliku od polimera, svojstva oligomera mogu značajno odstupati ako im se ukloni jedna ili nekoliko sastavnih jedinica.
om
	Om (W) je izvedena SI jedinica električnog otpora. Definiran je kao otpor vodiča, bez izvora elektromotorne sile, u kojem stalan napon jednog volta između njegovih krajeva uzrokuje struju jakosti jedan amper (W = V/A). Ime je dobila po njemačkom fizičaru Georg Simon Ohm (1789.-1854.).
Onsagerove relacije
	Onsagerove relacije su važan set jednadžbi u termodinamici ireverzibilnih procesa. Onsager je uzeo da postoji linearna ovisnost struja (Ji)o silama (Xj) i to formulirao na slijedeći način: Koeficijenti Lij nazivaju se fenomenološkim koeficijentima i karakteriziraju uzajamni utjecaj dvaju nepovratnih procesa i i j. Onsager je pretpostavio da su Lij = Lji i da karakteriziraju međusobni utjecaj dvaju nepovratnih procesa i i j. Ovu teoriju je 1931. predstavio norveški kemičar Lars Onsager (1903.-1976.).
orbitala
	Orbitala je područje oko atoma ili molekule u kojem je vjerojatnost nalaženja elektrona najveća. Moguće atomske orbitale odgovaraju podljuskama atoma. Tako postoji jedna s-orbitala za svaku ljusku (orbital kvantni broj l = 0). Zatim su tu tri p-orbitale (koje odgovaraju trima vrijednostima l) i pet d-orbitala. Oblika orbitala ovisi o vrijednosti l.
osmotski tlak
	Osmotski tlak (Π) je tlak koji je potrebno narinuti da bi se sačuvala osmotska ravnoteža između otopine i čistog otapala odvojenih membranom propusnom samo za otapalo. U idealnim razrijeđenim otopinama Π = cB RT gdje je cB koncentracija otopljene tvari, R je molarna plinska konstanta a T je temperatura.
osmoza
	Osmoza je proces difuzije otapala kroz polupropusnu opnu iz otopine niže koncentracije u otopinu više koncentracije.
Ostwaldov zakon razrjeđenja
	Ostwaldov zakon razrjeđenja je izraz za ovisnost molarne provodnosti Λ otopine elektrolita o koncentraciji. To se može napisati kao jednadžba pravca gdje je c koncentracija, Kc je koncentracijska konstanta ravnoteže, i Λ0 je provodnost kod cΛ = 0. Iz podataka za molarnu provodnost pri raznim koncentracijama može se iz odsječka odrediti Λ0 a iz nagiba pravca Kc. Ovaj zakon je prvi iznio njemački kemičar Wilhelm Ostwald (1853.-1932.).
otapalo
	Otapalo je komponenta otopine koja se nalazi u većoj količini od ostalih komponenata. Otapalo je obično tekuće a može biti i smjesa. Najčešće korišteno otapalo je voda.
otopina
	Otopine su homogene smjese čistih tvari. Otopine sadrže dvije ili više tvari pomiješanih u stanju molekularne disperzije. Komponenta koja se nalazi u otopini u većoj količini od ostalih komponenata naziva se otapalo, a ostale komponente nazivaju se otopljenim tvarima. Otopina može biti nezasićena, zasićena i prezasićena.
otopljene tvari
	Otopljene tvari su čvrste, tekuće ili plinovite tvari otopljene u otapalu. Ovisno o veličini čestica otopljene tvari, otopine se razlikuju po svojstvima i mogu se podijeliti na prave otopine (promjer čestica manji od 1 nm), koloidne otopine (promjer čestica od 1 nm do 200 nm) i suspenzije (promjer čestica veći od 200 nm).
ozon
	Ozon je alotropska modifikacija kisika kod koje se kisik pojavljuje u molekulama koje se sastoje od tri atoma. Nastaje u atmosferi prilikom električnih pražnjenja i djelovanjem ultraljubičastih zraka. 3O2(g) 2O3(g) Ozon je modrikasti plin karakterističnog mirisa. Topljivost u vodi mu je oko 50 puta veća nego kisika. Poslije fluora je najjače oksidacijsko sredstvo.

 

A

B

C

D

E

F

G

H

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

T

U

V

X

Z