Rječnik kemijskih pojmova

parafini
	Parafini su zastarjeli naziv za alkane. Još se upotrebljava u petrokemijskoj industriji.
paralaksa
	Paralaksa je prividna promjena položaja promatranog objekta s promjenom mjesta promatrača. Položaj oka kod svih volumetrijskih posuda mora biti u visini meniskusa. U suprotnom paralaksa će uzrokovati grešku pri očitavanju položaja meniskusa tekućine u bireti i to pozitivnu grešku ako je oko niže a negativnu ako je više od ravnine meniskusa.
paramagnetizam
	Paramagnetizam je tip magnetizma karakteriziran pozitivnom magnetskom susceptibilnošću. Materijal propušta silnice magnetnog polja jače nego vakuum tako da se materijal slabo magnetizira u smjeru vanjskog polja. Magnetizacija nestane kada se polje ukloni.
parcijalni tlak
	Parcijalni tlak je tlak što bi ga imala jedna komponenta plinske smjese da se sama nalazi u istom volumenu pri istoj temperaturi.
Paschenova serija
	Paschenova serija je serija linija u spektru vodikovog atoma koje nastaje skokom elektrona iz viših energijskih nivoa u normalno stanje s kvantnim brojem n = 3.
paskal
	Paskal (Pa) je izvedena SI jedinica tlaka. Definirana je tlakom što ga proizvodi jednoliko raspoređena sila jednog njutna koja okomito tlači ravnu plohu ploštine jedan četvorni metar (Pa = N/m2). Ime je dobila po francuskom matematičaru, fizičaru i filozofu Blaise Pascal (1623.-1662.).
Paulijev princip zabrane
	Raspodjela elektrona u pojedinim kvantnim nivoima određena je Paulijevim principom zabrane, koji kaže da u atomu ne mogu dva elektrona imati iste vrijednosti sva četiri kvantna broja n, l, ml i ms. Švicarski fizičar rođen u Austriji Wolfgang Ernst Pauli (1900.-1958.) otkrio je taj princip 1925.
Peltierov efekt
	Peltierov efekt je apsorpcija ili stvaranje topline (ovisno o smjeru struje) koji se događa kada električna struja prolazi kroz spoj dva materijala.
peptidi
	Peptidi su skupina organskih spojeva koja sadrži dvije ili više aminokiselina (istih ili različitih) povezanih peptidnom vezom. Peptidna veza nastaje reakcijom između susjednih karboksilnih (-COOH) i amino (-NH2) skupina uz izlučivanje vode.
peptizacija
	Peptizacija je proces kod kojeg se koagulirani koloid vraća u disperzno stanje.
perioda
	Svojstva elemenata su periodična funkcija njihovog rastućeg atomskog broja. Elementi su stoga svrstani u sedam horizontalnih redova koje nazivamo periodama. Svaka perioda počinje vodikom ili alkalijskim elementom a završava plemenitim plinom.
periodni sustav elemenata
	Periodni sustav elemenata je tablica u kojoj su svi elementi složeni na temelju fizičkih i kemijskih svojstava. Elementi su svrstani u 18 vertikalnih skupina i 7 horizontalnih perioda (Vidi Periodni sustav elemenata). Svaka skupina (kolona tablice) sadrži elemente koji imaju slična svojstva. Broj koji određuje položaj elementa u periodnom sustavu, odnosno vrstu atoma, naziva se redni ili atomski broj. Svojstva elemenata su periodična funkcija njihovog rastućeg atomskog broja. Originalna tablica, koju je predstavio 1869. ruski kemičar D. I. Mendeljejev (1834.-1907.), bila je složena po rastućim atomskim masama (uz neke iznimke).
peroksidi
	Peroksidi su spojevi strukture R-O-O-R u kojem R može biti bilo koja organska skupina. U anorganskoj kemiji to su soli koje imaju anion O2-2. Jaka su oksidacijska sredstva.
petroleter
	Petroleter je naftna frakcija koja sadrži C5 i C6 ugljikovodike. Vrelište mu je u rasponu od 35 °C do 60 °C i lako je zapaljiv. Obično se upotrijebljava kao otapalo za masti i smole.
pH
	pH je negativni logaritam množinske koncentracije vodikovog iona (točnije aktiviteta) u molovima po litri: pH = -logc(H+)] Poveća li se kiselost otopine za jednu pH jedinicu koncentracija H+ iona poveća se 10 puta. Kisele otopine imaju pH manji od 7 a lužnate veći od 7. Otopina koja ima pH 7 je neutralna.
pipete
	Pipete su staklene cijevi koje su na oba kraja sužene u uske otvorene cijevi. Prema izvedbi i upotrebi razlikujemo dvije vrste pipeta: 1. Prijenosne pipete Prijenosne pipete (pune, trbušaste) upotrebljavaju se u volumetrijskoj analizi, kada je potrebno točno uzeti manji volumen otopine uzorka ili reagensa. Gornja cijev prijenosne pipete ima na sebi prstenastu oznaku (marku) koja nam označava njen nazivni volumen (baždareno na izljev). Usisavanjem (ustima, propipetom ili vodenom sisaljkom) se povuče tekućina malo iznad oznake i otvor pipete zatvori vrškom kažiprsta. Obriše se vanjska stijenka pipete i laganim popuštanjem kažiprsta tekućina se ispusti do oznake. Oznaka mora biti tangenta na donji rub meniskusa tekućine. Pipeta se prazni tako da maknemo kažiprst i pustimo da tekućina slobodno isteče, sačekamo još 15 sekunda i na kraju lagano povučemo vrhom pipete po stijenki posude. Zabranjeno je ispuhivati pipetu! 2. Graduirane pipete Graduirane pipete imaju skalu razdijeljenu na jedinice i desetinke mililitra. Zbog svog širokog vrata manje su precizne od prijenosnih pipeta, i koriste se kod uzimanja volumena otopina čija točnost ne mora biti velika. Pune se kao i prijenosne a volumen se može postupno otpuštati.
pjena
	Pjene su dispergirani plinovi u tekućinama ili čvrstim tvarima. Plinski mjehurići mogu biti različitih veličina od koloidnih do makroskopskih (npr. mjehurići od sapunice). Kruh i spužvasta guma su primjer čvrstih pjena. Upotreba tekućih pjena je kod sredstava za gašenje požara, krema za brijanje, i sl. Pjene se mogu pripremiti mehaničkim ubacivanjem zraka što se često koristi u prehrambenoj industriji, primjerice kod proizvodnje sladoleda.
pK
	pK je negativni logaritam konstante ravnoteže K.
Planckova konstanta
	Planckova konstanta (h) je jedna od temeljnih prirodnih konstanti koja pomnožena s frekvencijom zračenja daje energiju sadržanu u jednom kvantu. E = hν Njezina je vrijednost 6.6260755(40)∙10-34 J s. Ime je dobila po njemačkom fizičaru Max Plancku (1858.-1947.).
plazma
	Plazma je visoko ionizirani plin u kojem je naboj elektrona uravnotežen s nabojem pozitivnih iona, tako da je sustav u cjelini električno neutralan. Temperatura plazme može dosegnuti i 10 000 °C do 15 000 °C.
plemeniti plinovi
	U 18. skupinu periodnog sustava spadaju helij (He), neon (Ne), argon (Ar), kripton (Kr), ksenon (Xe) i radon (Rn). Zbog svoje kemijske inertnosti nazvani su plemeniti plinovi. Za razliku od većine ostalih elemenata plemeniti plinovi se u prirodi javljaju kao monoatomni. Pod normalnim okolnostima plemeniti plinovi ne rade spojeve s drugim elementima. Prvi stabilni spoj plemenitog metala, ksenonov tetrafluorid (XeF4), pripravljen je tek 1962.
plinovito agregatno stanje
	Plinovito agregatno stanje materije karakterizirano je činjenicom da plinovi ne posjeduju niti stalan oblik niti stalan volumen, već uvijek poprimaju oblik i volumen posude u kojoj se nalaze. Plinovi uvijek zauzimaju cijeli volumen posude neovisno o količini plina koji se u njoj nalazi.
polarografija
	Polarografija je voltametrijska tehnika koja se temelji na difuzijom kontroliranom putovanju analita do površine kapajuće živine elektrode. Depolarizacijski potencijal omogućava identifikaciju iona prisutnih u otopini, a mjerenjem difuzijske struje može se izračunati njihova koncentracija.
polidentantni liganadi
	Polidentantni liganadi sadrže više koordinacijskih mjesta (mogu dati više elektronskih parova) i grade komplekse prstenaste strukture (kelatne komplekse) zamjenjujući dva ili više monodentantna liganda. Takav ligand je EDTA koja ima 6 koordinacijskih mjesta i gradi s metalima komplekse uvijek u odnosu 1:1.
polimer
	Polimer je tvar sastavljena od molekula visoke relativne molekularne mase, čija se struktura sastoji od višestruko ponavljanih jedinica niske relativne molekularne mase (monomera). Broj monomera je velik i često nije točno poznat. Jedna molekula polimera naziva se makromolekula.
polipeptidi
	Polipeptidi su peptidi koji se sastoje od deset ili više aminokiselina. Svojstva polipeptida su uvjetovana tipom i rasporedom aminokiselina od kojih je sastavljen.
polisaharidi
	Polisaharidi su spojevi koji se sastoje od velikog broja monosaharida povezanih glikozidnom vezom. Netopljivi su u vodi i nemaju sladak okus. Najvažniji predstavnici su škrob, celuloza i glikogen.
polumetali
	Polumetali (polukovine, metaloidi) čine prijelaz između metala i nemetala (Vidi Periodni sustav). To su elementi: bor (B), silicij (Si), germanij (Ge), arsen (As), antimon (Sb), telurij (Te) i polonij (Po). Iako se uglavnom ponašaju kao nemetali polumetali mogu u određenoj mjeri voditi električnu struju. Oni su od neprocjenjive vrijednosti u proizvodnji poluvodiča za elektronsku industriju.
poluvalni potencijal
	Poluvalni potencijal (E1/2) je potencijal na kojem je struja polarografskog vala jedna polovica difuzijske struje (id).
poluvodiči
	Polumetali kao što su silicij ili germanij slabo vode električnu struju ali porastom temperature raste njihova vodljivost. Vodljivost poluvodiča se može znatno povećati (oko 50 puta) ako se onečiste (dopiraju) malom količinom stranih atoma. Zamijeni li se atom silicija atomom 15. skupine (P, As, Sb) koji imaju jedan valentni elektron više od silicija nastat će n-tip poluvodiča. Zamijeni li se atom silicija atomom 13. skupine (Al, Ga, In) koji imaju jedan valentni elektron manje od silicija nastat će p-tip poluvodiča.
potenciometrijska titracija
	Potenciometrijska titracija je volumetrijska metoda kod koje se mjeri potencijal između dvije elektrode (referentne i indikatorske elektrode) kao funkcija dodanog volumena reagensa.
pozitron
	Pozitron je antičestica elektrona. Ima istu masu i spin kao elektron ali suprotni naboj.
prenapon
	Prenapon (η) potencijal koji se mora narinuti elektrolitskoj ćeliji iznad teoretskog potencijala koji je potreban da bi se dana tvar izlučila na elektrodi. Vrijednost ovisi o elektrodnom materijalu i o gustoći struje.
prezasićena otopina
	Prezasićena je otopina koja sadrži veću količinu otopljene tvari nego što to odgovara topljivosti te tvari na danoj temperaturi. To je nestabilno stanje i već protresanjem otopine može dići do izlučivanja viška otopljene soli.
prijelazni elementi
	Prijelazni elementi smješteni u središnjem dijelu periodnog sustava, u skupinama od 3 do 11. Popunjavaju d-podljuske prethodne ljuske, te ih zbog toga nazivamo i d-elementima. Prvom nizu prijelaznih elemenata pripadaju skupine skandija (Sc), titanija (Ti), vanadija (V), kroma (Cr), mangana (Mn), željeza (Fe), kobalta (Co), nikla (Ni) i bakara (Cu). Često se i elementi 12 skupine (skupine cinka) svrstavaju u prijelazne elemente iako su d-podljuske već popunjene kod skupine bakra. Unutar 6. i 7. periode nalaze se, u 3. podljusci, unutrašnji prijelazni elementi, (lantanoidi) i (aktinoidi). Prijelazni elementi su metali velike gustoće, tvrdoće i visokog tališta. Spojevi su im obično obojeni, a za njih je karakteristično stvaranje kompleksnih spojeva.
propipeta
	Za pipetiranje otrovnih i nagrizajućih tekućina koristi se propipeta koja se natakne na pipetu. Sastoji se od gumene loptice s tri ventila. Pomoću ventila A izduši se loptica. Pipeta se uroni u otopinu i pomoću ventila B se usisava otopina u pipetu. Ako se pipeta nije napunila, ponovo se stisne ventil A i isprazni loptica, te nastavi usisavanje do otprilike 1 do 2 cm iznad oznake. Ventilom C ispusti se otopina do oznake, odnosno ispusti sadržaj pipete u pripremljenu posudu.
proton
	Protoni su sastavni dijelovi atomske jezgre i o njihovom broju ovisi naboj jezgre. Redni broj elementa je jednak broju protona. Masa protona (mp) iznosi 1.672 × 10-27 kg, a naboj je +1 e.
pufer otopina
	Pufer otopine imaju svojstvo da neznatno mijenjaju svoj pH dodatkom jake baze ili kiseline. To su otopine slabe kiseline i njezine soli ili slabe baze i njezine soli. Puferske otopine su i otopine dviju soli poliprotonske kiseline.
puferski kapacitet
	Puferski kapacitet je broj molova jake kiseline ili jake lužine potreban da se promijeni pH 1 dm3 otopine pufera za jednu pH jedinicu.
p-vrijednost
	Koncentracija otopljene komponente prikazana kao negativni logaritam naziva se p-vrijednost.

 

A

B

C

D

E

F

G

H

I

J

K

L

M

N

O

P

R

S

T

U

V

X

Z